image
O PEČURKAMA

Podela pečurka na jestive i otrovne

Prema stepenu jestivosti dele se na: jestive, uslovno jestive, nejestive i otrovne. Nas interesuju samo prve dve grupe. U prvu gupu spadaju pečurke koje ne sadrže nikakve termolabine otrove. One se mogu jesti i bez posebne obrade, tj. posle čišćenja peku se, prže, suše, salamure, a neke se mogu jesti i sirove ( vrganj, lisičarka, crna truba…)

Uslovno jestive su pečurke koje termički neobrađene izazivaju stomačne probleme. Kuvanjem ili pečenjem štetne ili gorke materije se razlažu i pečurke postaju jestive. U ovu grupu spadaju i one čije se štetne materije razlažu dugotrajnim sušenjem ( smrčak, rotonda i konika, smrčkovica…)

image
Tipovi pečuraka

Vrganj

Vrganj nosi slavu svih pečurka. Kada se pomisli na nešto ukusno i delikatesno misli se na vrganj. Veoma su rasprostranjeni, zive u višim i nižim predelima. Veoma se lako identifikuju, mali je broj nejestivih, a samo je jedna vrsta teža otrovnjača ( ludara – Boletus satanas). Mogu da nasrastu do velikih dimenzija.

Stanište su im i listopadne i četinarske šume i livade. Način života je simbioza. Vreme rasta između 5-11 meseca. Može da bude teška i preko 3kg. menja boju šešira u odnosu na mesto gde raste, ali osnovna nijansa je smeđecrvenkasta i okerasta, prema obodu bleđa, sa belim cevčicama u mladosti i žutim i maslinasto zelenim u starosti. Drška je debela, puna, sa tipičnom mrežicom u gornjem delu. Meso je belo, prijatnog mirisa i ukusa. Vrganj moze da se koristi na razne načine: svež, mariniran, u maslinovom ulju, u salamuri i osušen. Primeceno je da je suvi ukusniji od svežeg, jer mu se pojačava miris i bolja su mu gastronomska svojstva

image
O PEČURKAMA

Lisičarka

Stanište su im listopadne i četinarske šume. Način života je symbiont, vreme rasta od 5-11meseca, rastu u grupama, gde ima jedna ima ih više. Cantharellus cibarius ili u narodu poznata kao lisičarka je gljiva. Možda čak i najpoznatija iz porodice Cantharellus, ako ne i najpoznatija iz familije Cantharellaceae. Narandžasto-žuta levkastog izgleda, raste obično u grupi gljiva iz iste familije u simbiozi sa korenom listopadnog i zimzelenog drveća, najčešće hrasta i jela.

Razvija se obavezno ispod dubljeg sloja lišća, iglica ili zemlje, i kraj hrastova i borova. Na zapuštenim njivama ili poljima sa kržljavom travom, ako su oivičena drvećem, razvijaju se velike kolonije, pritom i veliki primerci, a neretko i u grmu po nekoliko zajedno. Može se naći i blizu obale, ali nikad ne u dodiru sa morskim kapljicama, sve do duboko u Hercegovinu i Crnu Goru, gde posebno kraj cerova i medunaca, mogu biti džinovske veličine. Jedan primerak južno od Bileće merio je: klobuk 18 centimetara širok i 8 centimetara visok, stručak 16 centimetara visok i 8 centimetara debeo u vrhu. Čini se da ovakvi primerci ipak ne idu severnije od srednejadranskih ostrva.

image
Tipovi pečuraka

Crna truba

Crna truba ili mrka trubača (Craterellus cornucopioides (L.) Pers.) je jestiva pečurka iz porodice Cantharellaceae. Plodište je trubastog izgleda, uspravno, nije odeljeno zasebno na klobuk i stručak. Crnosmeđe je do crnosive boje, u donjem delu sivo, levkasto, u sredini posve šuplje sve do dna, nepravilno valovitog ruba, široko 2-9 cm, visoko 2-10 cm. Meso je sivo do crno, tanko, elastično i žilavo, ugodnog mirisa i ukusa. Spore su eliptične, glatke, otrusina je bijele boje. Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i Severnoj Americi. Stanište joj je listopadne i četinasrske šume, način života symbiont, vreme rasta 8-11meseca. Raste u čubucima, busenima, na vlaznom glinenom zemljistu. Nekih godina ih ima u ogromnim količinama, najčešće rađa svake četvrte godine. Ona se teško bere jer je otkidanje zbog lakog lomljenja teško, pa je najbolje seći makazama ili nožem pri zemlji. Izvrsna je kao suva, i kao takva se moze mleti u prah i postati izvrstan začin. Ime vrste mrtvačka truba dano je jer se pečurka može naći oko Zadušnog dana. Na stranim jezicima nazivi su horn of plenty, black chanterelle, black trumpet, trumpet of the dead (eng.), Totentrompete, Herbsttrompete (nem.), trompette des morts, corne d abondance, craterelle en forme de corne d abondance, chanterelle noir (fr.), trombetta dei morti (ita). Jestiva je pečurka, odličnog kvaliteta. Smatra se da sveža nije nešto ukusna već se melje i koristi kao začin za supe, variva i umake. Izuzetno je ugodna, veoma aromatičnog mirisa, premda se slabo oseti u kuvanim jelima.. U Francuskoj, gde se najviše i koristi, je zovu sirotinjski tartuf

image